Sunday, February 22, 2009

Trafika

To jutro ustao sam jako rano, pre 9.
Nigde nisam morao da idem, ništa nisam morao da radim
Sedim u dnevnoj sobi pijem kafu iz nenormalo velike šolje
i pusim moj plavi “Gauloises”
Vrtim kanale i uživam zajedno sa mojih 22.
Divno jutro, bleja.
Jebiga, ostale su mi samo još 3, moraću napolje
10 minuta u oba pravca. Kuća, i Adrianova trafika.
Neobično hladan februar...
Bolje da to obavim što pre, da mogu još da uživam u jutru
Moja kretenska maskirna jakna i raspadnute patike i
i eto me već napolju....
Okrećem se ka kući kako bih zaključao kapiju
I vidim, jasno vidim moje dvorište.....
Pre samo godinu dana, prizor potpuno drugačiji
Levo komšijina kuća iznad nebo!
Jedino što mi je tad prošlo kroz glavu,
nije bila ni zabrinutost
ni strah od promene
ni nostalgija za koju tvrdim da je jedina koja može da me ubije
Kroz glavu mi je prošlo jedno jednostavno, prosto ali iskreno osećanje
tako poznate ali nikad tako žive i bliske zvučnosti:
U kurac!
Levo jebena zgrada, iznad još jedna, identična!
Nisam hteo da me to sjebe. Jutro je hladno, ali prelepo.
Okrećem se i vidim još nešto...
Veliki komšijin voćnjak, ni njega više nema.
Ostali su samo delovi ograde...
Iste one ograde koji sam kao klinac
u naletima fudbalskog talena preskakao stotinu puta
kako bih uzeo loptu....
E sada je tamo nasuto stotinu tona braon zemlje
Sada deluje pusto i prljavo....
Komadi betona i blokova, malo snega i nekoliko dubokih kolotraga
I opet se ne predajem...I opet iste reči na usnama
U kurac!
Nastavljam niz ulicu i dalje neobično miran
Jutro je i nema nikoga, sneg se otopio i ostao samo u tragovima
I opet vidim promene. Ponovo neke ružne zgrade oko mene....
Jbg, danas je sve kinta, mislim u sebi
Zasto bi imao baštu ili mesto gde možes da se opustiš
puno trave i zelenila. Mesto koje je po svakom merilu kul!
Dvorište u koje možes da sedneš i da leti cirkaš pivo?
Imaš danas te dobre momke, graditelje koji će ti dati masnu kintu
Srušiće to ruglo od tvole lepote i napraviti zgradu sa 20 košnica.
Još će ti možda ponuditi jednu, 2 da možes na miru da hiberniraš
i da nekome iznajmiš jednu, za hibernaciju.......
Dobru su ti momci, skroz!
Pitali su i mene isto letos.
A ja nisam kao vi! Priznajem, uznemirilo me ne tren!
I možete komšije drage da se jebete u vašim košnicama
Zajedno sa vašim dobrim momcima, vašim mesijama novog doba.
Jebite se nenormalno i perverzno,
isto onako kakva je vaša plitka pamet...
Ej ljudi, znam da ne možete da razumete, a ja vam ne mogu pomoći
Nadam se da ćete zaboraviti da otvorite prozor u vašoj perverziji
i da će vam nestati kiseonika
dok sa monetarnim autoritetima prljavo tucate ono što su vaši roditelji pravili...
Meni to više ne smeta....
Samo ću sjebati onaj našminkani «no parking znak», već večeras
Komšo, bolje da si te pare dao komunalcima, da ti isprazne jamu
Deca ti se igraju u fekalijama. A ti nisi znao da nema kanalizacije?
A da zaboravih, izvini poimah te ko čoveka u sekundi
Greška, pogrešna adresa.
A za tebe komšo pogrešan život.....Al ne mrzim te
tvoje nepostojenje mi je čak kul.
Hvala ti što činiš da se osećam bolje
Ne brini, jutro je moje.
Zaobilazim jamu koja se izliva i mirno nastavljam
Eto me blizu sam trafici
I znam da nećeš skapirati zašto sutra znaka neće biti...
Ja ga sjebavam zbog sebe!
Na kraju ulice srećem građevince.
Odmah sam se setio 95-ice od pre 2 godine(vidite pesmu «linija gsb-a br. 95»)
I iste jebene kese, jogutri parizeri i četvrti hleba
Prišli su mi bliže za to vreme.....
Život je nastavio da prati istu matricu....
Sada grade neku zgradu na imanju jednog čiče, tu na kraju ulice
Bio poljoprivrednik i tu je imao plastenike....
Sećam se tog osećaja težine kada sam prvi put ušao u jedan,
baš njegov
Topao i vlazan vazduh, a pluća veličine smokija....
Osetiš neki čudan strah kada ne možes da udahneš.....
Čiča je pre nekoliko godina uzeo konopac i veliki kamen
otišao do Dunava..........Nikad nikoga nisam pitao zašto?
Možda se osetio kao zatvorenik u njegovom plasteniku
Posle mesec dana su ga našli kod Smedereva.
Ne znam koji je to fenomen na relaciji Bg-Dunav-Sd?
Ali često Beogradske davljenike nađu baš tamo...
Čiča je bio mator i nije mogao da ignoriše trulež
Pogrešio je, tek sada znam
Svojim činom odao im je priznanje.
Ti gamadi postojiš!
I reče davno Skaki “Put moj to nije!”
E to je strana koju sam ja izabrao,
Radite šta hocete, sami ćete nestati.
Ja jasno vidim da vi sečete granu na kojoj stojite.
Ja ću samo povremeno doći da zapišam to drvo.
Ne iz hejta i loše namere......
Vraćacu se cirke iz grada, i prigustiće mi
A zapišavati drvo je potpuno prirodna stvar...Zar ne?
Ja ću mirno gledati sa strane i uživati u mladosti
Neću čak ni proveravati dokle ste stigli...
Ali čuću jasno kada padnete.....
Samo ću sjebati taj znak.
Eto me pored zrenjaninca, trafika je odmah tu.
Kupujem pljuge, i dok čekam kusur
na brzinu pregledavam naslovnice dnevnih novina.
Ne vidim više ništa interesantno....iste stvari se vrte već godinama
Jedno vidim Acu u Skandalu kako drži palac i kažiprst ispružene
.....i preti nekim miševima.
Dobijam mojih 10 kinti i trpam ih u džep prilično neuredno.
U tom trenutnu dolazi devojka od nekih 20 godina
nisam je ranije viđao u kraju. Malo mršava za moj ukus,
al ono, okej, manekenski.
I pre nego što sam počeo da “testosteronišem” ka njenom telu
Video sam kraičkom oka kako se hvata za isti onaj Skandal i kupuje ga
Ej curo zgodna(čuh jednom to kod Eda Majke) ne bi to bio seks
Napredni nivo masturbacije a jedini fluid znoj.
Jbg seks traži nešto više....
Ohladio sam se u sekundi i krenuo nazad istim putem....
Sve prethodno zapaženo video sam opet, samo obrnutim redom
Sada već sa osmehom na licu......
Vi i vaši jadni životi, težnje, vrednosti......
Ja ne moram da uradim gotovo ništa da vi odete!
Idete sami........
Ja ću samo sjebati znak!
I to ne da bih naudio vama, već da bih možda spasio nekoga....
Nekoga sa kapacitetom da skapira kakvi ste vi,
a kome ste vi zatvorili oči vašim tv-programom
To je neko ko može da piša ispod istog drveta kao ja
Znam da ima i takvih......
Vratio sam se kući i skuvao sebi još jednu kafu.
Zavalio sam se u trosed i zabacio glavu...
Uživao sam u novom otkriću...
Pa i ne mora da bude tako loše
Ostaćemo svoji i gurati naše stvari
Misliti lepo i nadati se....
A oni će sami otići u nepovrat
Ne moramo čak ni da razgovaramo s njima
Ni da ih pljujemo...
Moramo samo da ostavljamo znake onima koji još nisu progledali
A ispod čijih kapaka su ljudske oči.....
A ko ime te oči, to mi već sad osećamo...
I znaci su nam poznati....

Primio sam poruku od ortaka:
«Večeras idemo u «Žicu» na svirku»
«Ko svira?»
«Nemam pojma!»

Posle kvalitetnog izlaska, negde oko 3
eto me opet u mojoj ulici....
Iako malo cirke znao sam da nešto moram da uradim.
Znao sam i šta......
Eto me pred fensi znakom.....
Prilazim mu i otkidam ga.....Bio je pričvršćen nekom žicom...
Nisam znao šta ću tačno s njim da uradim
Stavio sam ga pod mišku i krenuo ka kući....
Stigao sam do kapije i upitao sa a šta sad?
Pogled mi se okrenuo ka onom voćnjaku....
Uzeo sam znak sa obe ruke i savio ga preko kolena
Tako nekoliko puta dok lim nije pukao...
To se zove zamor materijala, al opet nepotrebna informacija
ko za Smederevo i davljenike.
Bacio sam ga, najjače što sam mogao
na prljave ostatke voćnjaka i otišao krevet.

Dobro jutro! Ja od danas mogu da volim!
Vratio sam se.......

21.2.2009.

autor: joshibeast

No comments:

Post a Comment