Wednesday, July 22, 2009

Tišina

U osam i dvadeset sedam ušla je u kuhinju,
noseći plavu pidžamu posutu suncokretima.
On je već tada znao da tu nečega ima-
mirisala je na suze, kao kad je izgubila mačku.

Između ruba šolje i ivice crnih šiški
nosila je druge oči, ukradene s Da Vinčijeve slike.
Zato je pomislio da će taj dan u dnevnike
sigurno biti upisan velikim crnim slovom.

Za doručak je hteo da joj prepusti celu konzervu
u kojoj još od jula kiseli snove, za oktobar.
Znao je da su zdravi i da je ukus dobar,
ali se onda setio da je alergična na konzervans.

Odlučio je-ostaje, pa makar zauvek ćutala,
kada se napokon oglasila,od trepavica tiša:
,,Ne znam zbog čega, svaki put kada pada kiša
ja poželim da se zatvorim u ekspres-lonac.’’

Autor: Amelie,

No comments:

Post a Comment