Thursday, July 23, 2009

5:56

Iz prekratkog zagrljaja noći i jutra, rađa se zora koja svojim ogromnim okom posmatra svetove čiji je stražar, tražeći one koji su se odmetnuli od prirode i ostali budni.

Ribar na obali Dunava je posmatrao prve zrake života od kojih su se neki davili u vodenoj struji, dok su se neki odbijali od vodene površine, pogađajući ga pravo u oči okružene izbrazdanim licem. Češao se po retkoj i već odavno sedoj kosi. Pitao se da li će danas biti bolje sreće sa ulovom koji je danima bio dovoljno oskudan da mu obezbedi novac samo za hleb u kiselo vino. Zanimalo ga je i koliko će puta još moći da gleda svet koji se budi...

Kilometrima daleko, dvoje ljudi je zagrljeno na starom trosedu dočekivalo novi dan, videći izlazak sunca u očima onog drugog. Zora je za njih bila samo znak da je blizu vreme kada će jedno od njih otići kući.

Svemir je zaspao. Ipak, znam da je on tu, iznad i ispod mene. Zvezde umiru u zaslepljujućem prasku dok se nove stvaraju pod uticajem sila čiju snagu ne možemo ni da zamislimo, čitavi sistemi bivaju usisavani ogromnim ustima sa nevidljivim čeljustima. Radja se život, širi se smrt, međusobno se dopunjavajući u plesu starom koliko i mrak.

Jedna starica je, držeći svoj prazni ceger, čekala prvi jutarnji autobus koji će je, kao što to radi svakog trećeg jutra, dovesti nadomak Bajlonijeve pijace gde će za što manje novca moći da kupi ubrane plodove zemlje čiji će mirisi pod uticajem vreline ulja kititi memljivi vazduh u hodnicima njene zgrade. Dok je stajala ispod oronule gvozdene stanične pečurke čija je rđa podsećala na vreme kad su mladi udarali u šerpe, razmišljala je o vremenu kada je sa unucima posmatrala isto to sunce koje se sada dizalo iznad male bele kuće preko puta. Tada je imala običaj da izvuče decu rano iz kreveta, ode sa njima na pijacu, i zatim ih odvede u zoološki vrt, pričajući im usput priče iz prošlosti ali i iz svoje mašte koja je godinama, poput debla starog drveta, rasla u visinu i širinu iz plodne zemlje njenog bića. Sada su to dva studenta farmacije i šumarstva, i ne viđa ih toliko često jer zajedno žive u malom stanu daleko od nje. Ponekad joj dođu u posetu i zajedno piju kafu... Zajedno sa setom ulazi u praznu devedeset peticu koja vodi u još jedan prazan dan...

Autor: Hiperbilirubinemija

No comments:

Post a Comment